Šime Vulas, HR

(Drvenik Veli kraj Trogira, 1932. – Zagreb, 2018.)

Diplomirao je 1958. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je i predavao. Od 1958. do 1962. godine bio je suradnik Majstorske radionice Vanje Radauša. Od 1991. godine bio je redoviti član HAZU. Početkom 1960-ih pretežito u drvu oblikovao je vertikalne, lirski intonirane, harmonične apstraktne kompozicije („Totem“, 1960.; „Zvono djetinjstva“, 1963.). Nakon toga uvećava različite oblike pretvarajući plohe u pomnjivo raspoređene mase, skladne i monumentalne bez obzira na njihovu veličinu („Napušteni tvrdalj“, 1976.; „Stablo“, 1984.; „U znaku“, 1989.). Premda je u cijelosti nefigurativno, Vulasovo kiparstvo odaje duboku povezanost s dalmatinskom tradicijom i zavičajem („Velike orgulje“, 1965.; „Vinogradi“, 1975.; „Jedra“, 1987.). Od 1975. nastale su mnogobrojne skulpture biblijske tematike, koje odlikuju dramatični odnosi masa, svjetla i sjene, često naglašeni uporabom boje („Križni put“, 1976.; „Uskrsnuće“, 1993.; „Raspelo“, 1995.). Okušao se u izradi kovina i mramora („Alabasterna jedra“, 1979.). Autor je mnogobrojnih spomenika i skulptura u javnim prostorima (Spomenik strijeljanim mještanima u Podhumu kraj Rijeke, 1970.; „Legenda oblika“, 1987.). Velika granitna skulptura postavljena je u Olimpijskom parku u Seoulu, Južna Koreja. Dobitnik je nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo 2010. godine.

Naziv rada: „Jedra“
Godina: 1975.
v: 300 cm
š: 87 cm
d: 60 cm
Lokacija: Park skulptura Dubrova