Diplomirala je 1949. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Bila je suradnica Majstorske radionice Vanje Radauša od 1949. do 1950. godine. Izlagala je na gotovo 50 samostalnih i više od 240 skupnih izložbi te je sudjelovala na 20-ak kiparskih simpozija diljem svijeta. Sudjelovala je na prvom Mediteranskom kiparskom simpoziju (Dubrova, Labin), 1970. godine.

Studijski je boravila u Italiji, Parizu, Londonu, Budimpešti, Njemačkoj i Austriji. Skulpture je radila u kamenu, bronci, staklu, željezu i drvu. U ranome razdoblju radila je realističku skulpturu, zatim je težila sintezi oblika i simboličnoj izražajnosti materijala. Nadahnuta hrvatskim likovnim i književnim stvaralaštvom u svojem opusu povezivala je tradicijske oblike sa suvremenim kiparskim idejama. Osobitu pozornost poklanjala je ženskim i dječjim likovima. U kasnijim ciklusima, uglavnom mitološke tematike, povezivala je geometrijske i figuralne elemente.

Dobitnica je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1995. godine.