Rođen u Vinkovcima, 1906. godine. Diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1930. godine, u klasi prof. Ivana Meštrovića. Usavršavao se u Parizu 1931. i 1932. godine te postaje članom grupe „Zemlja“. Radio je kao redoviti profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti od 1945. do 1969., a od 1950.-e vodi specijalku za poslijediplomske studije. Od 1947. član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (ondašnje JAZU). Od 1937. počinje eksperimentirati s dekalkomanijama, začetcima apstraktnog slikarstva u Hrvatskoj. Autor je više od sto javnih spomenika i bista te niza kiparskih ciklusa. Sudionik je Venecijanskog Bijenala 1950.-e godine uz Vojina Bakića, Kostu Angelija Radovanija te Zorana Mušiča. Objavio je i dvije knjige poezije. Živio je i djelovao u Zagrebu gdje umire 1975. godine.

Na Mediteranskom kiparskom simpoziju sudjelovao je 1971. godine.