Godine 1976., unutar prirodne scenografije stancije Dubrova, održano je sedmo izdanje Mediteranskog kiparskog simpozija – susreta u kojem se kiparstvo ne doživljava kao zatvoreni čin oblikovanja, već kao otvoreni dijalog između umjetnika, kamena i prostora.

Sedmi Simpozij nastavio je razvijati ideju o kiparstvu kao organskom dijelu krajolika – stvaranju koje nije izolirano, već se odvija in situ, u ritmu prirode, pod sunčevim lukom i u tišini istarskih borova. U toj tišini, ispunjenoj

zvukom dlijeta, rađale su se skulpture koje i danas svjedoče o jedinstvenosti tog susreta.

Te su godine trojica umjetnika ostavila svoj trag u Parku skulptura Dubrova, svatko sa svojim specifičnim rukopisom i doživljajem forme :

• Ante Jakić Sony s djelom Praotac – skulpturom koja priziva iskonske oblike i mitološke početke, arhetipsku snagu koja povezuje čovjeka s kamenom.

• Petar Hadži Boškov s radom Slojevi – strukturiranom formom koja se oslanja na ritam vremena i slojevitost identiteta.

• Nino Cassani sa Kotačem vremena – simboličnim prikazom cikličnosti, prolaznosti i vječnog povratka.

Njihova su djela utisnuta u pejzaž ne samo fizički, već i značenjski – kao trajne točke promišljanja o vremenu, materiji i prostoru u kojem nastaju.

Ante Jakić Sony ( 1939. – 1996., Hrvatska )

Ante Jakić, hrvatski kipar i dizajner, rođen je 1930. godine u Stonu, a školovao se u Zagrebu, gdje je 1955. diplomirao kiparstvo na Akademiji primijenjenih umjetnosti u klasi Koste Angelija Radovanija. Bio je svestran

umjetnik čiji se opus proteže od skulpture i medaljarstva do dizajna igračaka i predmeta primijenjene umjetnosti. Njegovo kiparstvo karakterizira kombiniranje geometrijskih apstrakcija s figurativnim elementima, uz isticanje

montažnosti, promjenjivosti i interakcije s promatračem. U svojim radovima često koristi drvo, kamen, metal i žicu,  istražujući mogućnosti konstrukcije, pokreta i transformacije forme. Među njegovim najpoznatijim projektima

je TO-TAK – serija drvenih igračaka za slaganje (1966.), koje se sastoje od biomorfnih elemenata što se mogu međusobno kombinirati u različite figure. Ovaj rad ističe njegovu  sklonost igri, istraživanju i povezivanju

umjetnosti s upotrebnom funkcijom. Jakić je izlagao na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu te sudjelovao na važnim međunarodnim kiparskim simpozijima – među ostalim u Labinu (Park

skulptura Dubrova,  1976.), Krapini i Aranđelovcu.  Njegove skulpture nalaze se u javnim prostorima gradova poput Karlovca, Krapine i Labina. U Parku skulptura Dubrova ostavio je djelo Praotac – masivnu, arhetipsku

formu koja priziva  podrijetlo, korijen i tiho sjećanje. U toj skulpturi objedinjuje svoje kiparsko iskustvo, simboliku i istraživački duh koji je obilježio cijeli  njegov opus. Ante Jakić preminuo je u Zagrebu 1996. godine.

Retrospektivna izložba  održana u Zagrebu 1999. potvrdila je njegovu važnost u kontekstu hrvatske poslijeratne skulpture.

Ante Jakić Sony ” Praotac ” – autor fotografije Branimir Baković

Petar Hadži Boškov ( 1928. – 2015., Makedonija )

Petar Hadži Boškov rođen je 1. lipnja 1928. u Skoplju. Studirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani, gdje je diplomirao 1953. godine pod mentorstvom istaknutih slovenskih kipara Borisa i Zdenka Kaline.

Nakon diplome vraća se u Skoplje, gdje počinje razvijati autentičan kiparski jezik između figuracije i apstrakcije. U godinama koje slijede usavršava se diljem Europe – u Italiji, Francuskoj, Belgiji, Švicarskoj i Ujedinjenom

Kraljevstvu. Godine 1959. dobiva stipendiju British Councila koja mu omogućuje magistarski studij u Londonu. Tijekom londonskog boravka (1959.–1960.) izlaže na više izložbi, a njegova djela ulaze u galerijske i privatne

kolekcije. Na jednoj od samostalnih izložbi otvaranje mu je podržao i Henry Moore. Po povratku u domovinu, postaje član likovne grupe Mugra, te 1961. sudjeluje na prvom međunarodnom simpoziju Forma Viva u

Kostanjevici na Krki. Njegovo kiparstvo odlikuje se snažnom osjetljivošću na materijal i prostor – često koristi metal i kamen, stvara vertikalne i slojevite forme koje istražuju odnos mase, praznine i ritma. Bio je autor više

spomeničkih realizacija u Skoplju i šire, među kojima se ističu spomenik Klimentu Ohridskom (1972) i memorijalna skulptura u Ravnama na Koroškem (1977). Od 1980. do 1993. predaje kiparstvo na Akademiji likovnih

umjetnosti u Skoplju, gdje je oblikovao brojne generacije mladih umjetnika. Godine 2009. izabran je za počasnog člana Makedonske akademije znanosti i umjetnosti. Velika retrospektivna izložba njegovih radova održana je

2010. u Nacionalnoj galeriji Makedonije, s preko 150 skulptura – mnoge su bile predstavljene javnosti po prvi put. U Parku skulptura Dubrova sudjelovao je na 7. Mediteranskom kiparskom simpoziju 1976. godine, gdje je

realizirao skulpturu Slojevi – monumentalno djelo koje se oslanja na ideju sedimentacije, trajanja i nakupljenog iskustva. Njegova prisutnost u Parku ostaje trajni trag jednog od najvažnijih makedonskih kipara 20. stoljeća.

Petar Hadži Boškov ” Slojevi ” – autor fotografije Branimir Baković

Nino Cassani ( 1930. – 2017., Italija )

Nino Cassani, talijanski kipar i pedagog, rođen je 1930. godine u Viggiù, malom mjestu u pokrajini Varese, poznatom po dugoj kamenoklesarskoj tradiciji. Diplomirao je kiparstvo na Akademiji Brera u Milanu u klasi slavnog

Marina Marinija, a već 1955. započinje suradnju kao asistent kod kipara Luciana Minguzzija, čime ulazi u središte talijanske poslijeratne umjetničke scene. Njegova su djela od najranijih dana prepoznata na međunarodnoj

razini – izlagao je na Bijenalu u Veneciji (1962.), Bijenalu u Parizu (1963.), gdje je nagrađen prestižnom nagradom Rodin, kao i na Bijenalima u Middelheimu i Antverpenu (1965.), te na Rimskom Quadriennalu iste godine.

Svoja je djela predstavio i na više izdanja Međunarodnog bijenala skulpture u Carrari, dok je sedamdesetih godina sudjelovao na velikoj izložbi Milano 70/70, posvećenoj stoljeću milanske umjetnosti, održanoj u muzeju Poldi

Pezzoli. Svestran i misaon, Cassani je razvio osobit kiparski izraz koji povezuje racionalnost forme s filozofskom refleksijom. Njegove skulpture često istražuju temeljne pojmove vremena, cikličnosti, pokreta i tišine,

oslanjajući se na čiste geometrijske linije i preciznu obradu kamena. Svoj je profesionalni autoritet prenosio i kroz obrazovanje – bio je voditelj Katedre za kiparstvo na trima važnim talijanskim akademijama: u Veneciji

(1977.–1981.), Torinu (1982.–1989.) i na matičnoj Akademiji Brera u Milanu (1990.–1995.). Na 7. Mediteranskom kiparskom simpoziju u Parku skulptura Dubrova, Cassani se predstavio djelom Kotač vremena – skulpturom

koja u sebi sažima temeljne koordinate njegova stvaralaštva: preciznu formu, simboliku cikličnosti i tihu prisutnost kamena. Djelo priziva trajni kružni tok prirode, istodobno usidreno u prostoru i otvoreno vremenu. Njegove

skulpture danas se nalaze u brojnim javnim i privatnim zbirkama diljem Italije i Europe, ostavljajući trajan trag u suvremenom europskom kiparstvu.

Nino Cassani ” Kotač Vremena ” – autor fotografije Branimir Baković