Drugo izdanje simpozija održano je 1971. godine, a nastavilo je misiju okupljanja domaćih i inozemnih kipara koji rade skulpture u lokalnom bijelom kamenu – vapnencu, često velikih dimenzija i apstraktnih oblika. Poseban naglasak stavljen je na integraciju skulpture s pejzažem, bez tradicionalnog postamenta, čime je umjetnost postala dio prirodnog prostora.

Sudionici 1971. god. :

Vanja Radauš – ” Glava ”

Josip Diminić – ” Dva tijela ”

Luciano Ceschia – ” Čempresi ”

Maria Biljan Bilger – ” Bitva ”

Momčilo Krković – ” Labinska nika ”

Vanja Radauš ( 1906. – 1975. )

Vanja Radauš rođen je 29. travnja 1906. u Vinkovcima. Nakon završene gimnazije u rodnom gradu, studirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao 1930. godine u klasi Ivana Meštrovića. Rano se uključio u umjetničke tokove svojega vremena, postavši 1932. godine član grupe Zemlja, s kojom je izlagao u zemlji i inozemstvu. U njegovu ranom opusu osjete se utjecaji Rodina i Bourdellea, dok kasnije razvija vlastiti ekspresionistički izraz, obilježen snažnim emocijama, društvenom kritikom i temama ljudske patnje. Njegovi crteži, dekalkomanije i ciklusi skulptura svjedoče o umjetniku koji se nije bojao duboko i bolno propitivati stvarnost. Radauš je sudjelovao u Narodnooslobodilačkom pokretu za vrijeme Drugog svjetskog rata, a nakon rata postaje redoviti profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti (1945. – 1969.). Bio je i voditelj majstorske radionice za postdiplomske studente, a od 1947. redoviti član HAZU. Njegov izraz seže od medalja do monumentalnih javnih spomenika, uvijek s jakim humanističkim i emocionalnim nabojem. Na 2. Mediteranskom kiparskom simpoziju 1971. godine, Radauš sudjeluje s djelom “Glava”, koje odiše introspektivnošću i kiparevom fascinacijom čovjekovim unutarnjim stanjem.

Vanja Radauš ” Glava ” – autor fotografije Branimir Baković

Josip Diminić ( 1937. – 2019. )

Josip Diminić rođen je 1937. godine u Svetom Lovreču Labinskom (Istra), a tijekom života postao je jedan od najvažnijih istarskih i hrvatskih kipara druge polovice 20. stoljeća. Diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je kasnije djelovao i kao profesor. Bio je duboko povezan s istarskim krajolikom, kulturnom baštinom i tradicijom, što se snažno očituje u njegovom umjetničkom izrazu. Diminićev rad karakterizira apstraktna forma, izražena simbolika i često dinamičan odnos između volumena i praznine, mase i prostora. Jedan je od ključnih pokretača i dugogodišnjih sudionika Mediteranskog kiparskog simpozija u Dubrovi kraj Labina. Ne samo da je ostavio trajni kiparski trag u Parku skulptura, već je svojim radom pridonio razvoju kulturnog identiteta Istre i afirmaciji suvremenog kiparstva u Hrvatskoj. Na 2. Mediteranskom kiparskom simpoziju 1971. godine, Diminić je izveo skulpturu “Dva tijela”, u kojoj se zrcali njegova fascinacija međuljudskim odnosima, povezanosti i dijalogu, izražena kroz dvije povezane, ali zasebne forme. Skulptura poziva na promišljanje o bliskosti, suprotnosti i ravnoteži. Kroz karijeru je izlagao na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Osim monumentalnih radova u kamenu, bavio se i keramikom, reljefima i crtežima, uvijek ostajući vjeran istarskom duhu i mediteranskom senzibilitetu. Njegova ostavština prisutna je ne samo u galerijama i javnim prostorima, već i u duhu Dubrove, gdje se i danas može osjetiti snaga njegove vizije – skulptura kao dijalog čovjeka, prirode i prostora.

Josip Diminić ” Dva tijela ” – autor fotografije Branimir Baković

Luciano Ceschia ( 1926. – 1991. )

Luciano Ceschia rođen je 1925. godine u Nimis-u, pokrajina Udine, Italija. Bio je ugledni talijanski kipar, poznat po svom radu s kamenom i drvom, te po specifičnom likovnom jeziku koji spaja geometrijsku apstrakciju s elementima inspiriranim prirodom i pejzažem. Školovao se na Accademia di Belle Arti u Veneciji, a tijekom karijere sudjelovao je na brojnim kiparskim simpozijima diljem Europe, gdje je ostavio velik broj monumentalnih radova u javnom prostoru. Posebno se isticao u radu s velikim komadima kamena, vješto koristeći strukturu materijala kao sastavni dio likovnog izraza. Na 2. Mediteranskom kiparskom simpoziju 1971. godine u Dubrovi, Ceschia je predstavio skulpturu “Čempresi”, inspiriranu istarskim krajobrazom – osobito čempresima koji simboliziraju dugotrajnost, tišinu i duhovnu vertikalu. Skulptura svojim uspravnim, stiliziranim formama ostvaruje dijalog s prirodom, naglašavajući vertikalni ritam i sklad s ambijentom. Ceschijin umjetnički izraz karakterizira smirenost, čistoća linije i misaoni pristup formi. Njegove skulpture nisu nametljive – one pozivaju na kontemplaciju i često evociraju duhovnu dimenziju prostora. Tijekom života, Ceschia je ostvario brojne javne radove i izlagao u Italiji, Austriji, Njemačkoj i bivšoj Jugoslaviji. Njegovo ime i djelo ostaju trajno upisani u kontekst međunarodne kiparske scene 20. stoljeća.

Luciano Ceschia ” Čempresi ” – autor fotografije Branimir Baković

Maria Biljan Bilger ( 1912. – 1997. )

Maria Biljan Bilger rođena je 1912. godine u Radkersburgu (danas Bad Radkersburg), u Austriji. Bila je jedna od najznačajnijih austrijskih kiparica i keramičarki 20. stoljeća, a ujedno i pionirka ženskog stvaralaštva u području monumentalne skulpture, koje je u to vrijeme bilo dominantno muško područje. Studirala je kiparstvo na Umjetničkoj akademiji u Beču, gdje se afirmirala u radu s keramikom, kamenom i metalom. U njezinim radovima vidljiva je kombinacija snage i senzibilnosti, dok se forme često kreću između apstrakcije i figuracije, s naglaskom na arhetipske oblike, mitološke motive i žensku simboliku. Sredinom 20. stoljeća postaje važna figura austrijske umjetničke scene, te aktivno sudjeluje u međunarodnim simpozijima, gdje se ističe svojom energijom, inovativnošću i monumentalnim pristupom skulpturi. Na 2. Mediteranskom kiparskom simpoziju u Dubrovi 1971. godine, predstavila je skulpturu “Bitva”, koja svojom formom i nazivom sugerira borbu – unutarnju ili vanjsku, možda i žensku borbu za stvaralačko mjesto u svijetu velikih kamenih formi. Skulptura je dinamična, čvrsta i misaona, uronjena u prostor s jasnom porukom snage i postojanosti. Maria Biljan Bilger ostavila je dubok trag i kao suosnivačica međunarodnog kiparskog simpozija u Sankt Margarethenu (Austrija), jednog od najpoznatijih europskih kiparskih okupljanja. Svojim djelovanjem pomogla je u oblikovanju moderne skulptorske scene srednje Europe.

Maria Biljan Bilger ” Bitva ” – autor fotografije Branimir Baković

Momčilo Krković ( 1932. – 2011. )

Momčilo Krković rođen je 1932. godine u Kninu, a školovao se i djelovao u bivšoj Jugoslaviji kao kipar i profesor. Studij kiparstva završio je na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu, gdje je kasnije i predavao, te oblikovao brojne generacije mladih umjetnika. U svom umjetničkom izrazu Krković je bio usmjeren na monumentalnu plastiku, s posebnim zanimanjem za javne spomenike i figuralnu skulpturu. Njegovi radovi često su povezani s temama slobode, borbe, herojstva i kolektivne memorije, što ih svrstava u širi kontekst poslijeratnog jugoslavenskog modernizma. Na 2. Mediteranskom kiparskom simpoziju u Dubrovi 1971. godine, Krković je predstavio skulpturu “Labinska Nika”, svojevrsnu istarsku inačicu grčke božice pobjede Nike. Skulptura simbolizira otpor, ponos i slobodu labinskog rudarskog kraja, evocirajući Labinsku republiku iz 1921. godine – jedan od prvih organiziranih radničkih otpora fašizmu u Europi. “Labinska Nika” spaja klasične i moderne kiparske principe: dignitet figure, ekspresivnu obradu volumena i snažnu prisutnost u prostoru. Smještena u krajoliku Dubrove, skulptura postaje trajni podsjetnik na povijesni identitet i borbeni duh lokalne zajednice.

Momčilo Krković ” Labinska nika ” – autor fotografije Branimir Baković