Prvi Mediteranski kiparski simpozij održan je 1970. godine u Labinu, u čast 50. obljetnice Labinske republike. Simpozij se održao u Parku skulptura Dubrova, koji se prostire na oko 33 hektara kraj Labina. Park je nastao kao rezultat umjetničke rezidencije u Stanciji Dubrova, baroknom ladanjskom kompleksu iz 17. stoljeća . Tijekom godina, simpozij je okupio brojne kipare iz Hrvatske i svijeta, koji su stvarali skulpture od istarskog kamena. Prvi umjetnici koji su izradili skulpture za 1. MKS su : Milena Lah sa svojom skulpturom ” Tri galeba ” ; Ivan Kožarić sa svojom skulpturom ” Isječak rijeke Seine ” te Antonio Paradiso sa svojom skulpturom ” Zrno žita ” . Njihove skulpture su smještene na području tzv. Labinske republike – skulpturu Milene Lah tako danas možemo pronaći na granici između Grada Labina i općine Raša, skulpturu Ivana Kožarića ćemo uočiti na putu iz općine Sveta Nedelja prema općini Kršan dok ćemo zadnju skulpturu pronaći upravo u samom Parku na granici između Grada Labina prema općini Sveta Nedelja. 

Milena Lah ( 1920. – 2003. )

istaknuta hrvatska kiparica, rođena u Svetom Križu kraj Ajdovščine, Slovenija. Diplomirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1949. godine, gdje je bila suradnica Majstorske radionice Vanje Radauša do 1950. Tijekom 1950-ih usavršavala se na studijskim putovanjima u Italiji, Francuskoj, Engleskoj, Njemačkoj i drugim europskim zemljama. U ranom razdoblju stvaralaštva izrađivala je realističke skulpture, no s vremenom je razvila prepoznatljiv stil koji karakterizira sinteza oblika i simbolična izražajnost materijala. Jedno od njezinih značajnih djela je skulptura Tri galeba (Galebovi lete) iz 1970. godine. Ova skulptura simbolizira njezinu fascinaciju motivom galeba, koji je predstavljao formalnu i sadržajnu razdjelnicu u njezinu kiparstvu. Milena Lah koristila je gotovo sve kiparske tehnike i materijale, uključujući kamen, broncu, staklo, željezo i drvo. Njezine skulpture izložene u javnim prostorima predstavljaju značajan segment njezina opusa, posebno djela izvedena u teškim kamenim blokovima u kojima je s lakoćom i izvanrednom snagom uklesala nematerijalna univerzalna stanja i pojave. Za svoj doprinos umjetnosti, Milena Lah je 1995. godine dobila Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo. Njezino stvaralaštvo ostavilo je dubok trag u hrvatskoj i europskoj skulpturi 20. stoljeća, a njezine skulpture i dalje krase mnoge javne prostore, svjedočeći o njezinoj umjetničkoj snazi i viziji.

 Ivan Kožarić  ( 1921. – 2020. )

jedan od najistaknutijih hrvatskih kipara i umjetnika 20. stoljeća, poznat po svojoj nekonvencionalnosti, eksperimentiranju i stvaralačkoj slobodi. Diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1949. godine, gdje je završio specijalku kod prof. Antuna Augustinčića . Tijekom 1959. i 1960. boravio je u Parizu kao stipendist Fonda Moša Pijade, gdje je surađivao s Galerijom Maguy i francuskim kritičarem Jacquesom Lassaigneom. Početkom šezdesetih godina član je umjetničke grupe „Gorgona“. Samostalno izlaže od 1955. Izlagao je na Venecijanskom Bijenalu (1976.), na Bijenalu u São Paulu (1979.) i na „Documenti“ u Kasselu (2002.). Njegova djela se nalaze u brojnim muzejima i privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu, zastupljen je i u antologijama svjetske skulpture. Autor je mnogobrojnih skulptura u javnim prostorima. Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu otkupio je njegov atelje za muzejsku postavu 2007. godine. U lipnju 2019. godine, neposredno prije njegova 98-og rođendana, Kožarićeva skulptura „Oblik prostora“ (Frižider) iz 1963. godine uvrštena je u zbirku njujorškog muzeja moderne umjetnosti MoMA. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, a Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo dobiva 1997. Iza sebe ostavio je bogat i sadržajan opus koji i dan danas inspirava mnoge umjetnike i zaljubljenike u umjetnost.

Antonio Paradiso ( 1936. )

Antonio Paradiso (rođen 1936. u Santeramu in Colle, Italija) je istaknuti talijanski kipar i multimedijalni umjetnik čiji rad spaja prirodne sile, mitološke teme i suvremeni društveni komentar. Njegovo stvaralaštvo obilježeno je dubokim interesom za antropologiju, astronomiju i ljudsku duhovnost, koje pretočava u skulpture od kamena, metala i industrijskih materijala. Paradiso je diplomirao kiparstvo na prestižnoj milanskoj Akademiji Brera, gdje je bio učenik slavnog kipara Marina Marinija. Njegova rana umjetnost bila je nadahnuta antičkom i primitivnom simbolikom, a posebno je bio fasciniran afričkim kontinentom, gdje je boravio tijekom 1960-ih godina, istražujući lokalne običaje, rituale i religijske simbole. Godine 2000. Paradiso je u Materi, na jugu Italije, osnovao Parco Scultura La Palomba, skulpturalni park smješten u napuštenom kamenolomu. Park je jedinstveni spoj umjetnosti i krajolika, s brojnim radovima postavljenim u prirodni ambijent. Ovo mjesto postalo je simbol Paradisove filozofije: povezivanja umjetnosti, zemlje, neba i povijesti. Antonio Paradiso sudjelovao je na mnogim važnim međunarodnim izložbama, uključujući Venecijanski bijenale i Trijenale u Milanu. Njegova djela nalaze se u brojnim javnim prostorima i muzejima u Italiji i inozemstvu. Iako duboko ukorijenjen u talijansku umjetničku tradiciju, Paradiso je umjetnik univerzalnih tema, koji kroz arhetipske forme i snažne materijale govori o svijetu, povijesti i čovjeku.