Rođen je u Petrinji, 1921. godine. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1947. i specijalku „Augusta Augustinčića“ 1949. godine. Boravi u Parizu kao stipendist (1959. – 1960.). Početkom šezdesetih godina član je umjetničke grupe „Gorgona“. Samostalno izlaže od 1955. Izlagao je na Venecijanskom Bijenalu (1976.), na Bijenalu u São Paulu (1979.) i na „Documenti“ u Kasselu (2002.). Njegova djela se nalaze u brojnim muzejima i privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu, zastupljen je i u antologijama svjetske skulpture. Autor je mnogobrojnih skulptura u javnim prostorima. Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu otkupio je njegov atelje za muzejsku postavu 2007. godine. U lipnju 2019. godine, neposredno prije njegova 98-og rođendana, Kožarićeva skulptura „Oblik prostora“ (Frižider) iz 1963. godine uvrštena je u zbirku njujorškog muzeja moderne umjetnosti MoMA. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, a Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo dobiva 1997. Umire u Zagrebu 2020.

Na Mediteranskom kiparskom simpoziju sudjelovao je u dva navrata, 1970. i 2006. godine te je izradio 11. dionicu Bijele ceste.