U subotu, 1.07.2023. godine sa početkom u 21:00 u Muzeju Staroga Grada – Hvar otvorena je izložba akademskog kipara Peruška Bogdanića.
Riječ je o istaknutom hrvatskom umjetniku i profesoru emeritusu Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, koji je do sada ostvario niz vrijednih djela i zamašni broj izložbenih nastupa, autor je nekoliko prvorazrednih javnih skulptura i spomenika, a rođenjem upravo Starograđanin iz roda hvarskih Bogdanića. Njegova izložba u Muzeju Staroga Grada – Braće Biankini 4, svečeno je otvorena u subotu u 21 sat i potrajati će sve do 1. listopada 2023. godine. Kustosica izložbe je povjesničarka umjetnosti Biserka Rauter Plančić, dok je autor eseja u katalogu poznati likovni kritičar prof. dr. sc. Vinko Srhoj, inače redoviti profesor na Odjelu za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zadru.
Ekskluzivnost i originalnost Bogdanićeva kiparskog izričaja u korpusu hrvatske skulpture našega vremena zarana su prepoznali i kritika i kulturna javnost. Od stvaralačkih početaka i prvog javnog nastupa u hvarskoj Galeriji „Na bankete“ davne 1976. on je gradio svoj opus ne obazirući se na kušnje post-modernističkih previranja i – ne odričući se klasičnih kiparskih tvoriva – stvarao je u skladu vlastitih stilsko-morfoloških afiniteta samosvojna post-objektna skulptorska djela. Opredijelivši se za izvornost i redukciju oblikovnih elemenata Bogdanić je – kao mlada kiparska osobnost s pokrićem vrsno promišljenog minimalističkog pristupa u oblikovanju gline, sadre, drva, ali i žice ili lima – već početkom 80-ih godina zadobio priznanja kustosa i kritičara za svoje preobrazbe običnog i stvarnog u simboličko i sugestivno kiparsko djelo. Otad pa do danas, tijekom plodnih četiri pol desetljeća ostvario je u drvu, kamenu i bronci opus najvišeg ranga za suvremeno hrvatsko kiparstvo. Odlikuje ga rafinirana metaforičnost i stilizacija forme, jezgrovitost elementarnih plastičkih oblika iznimnih estetskih vrijednosti te perfektna izvedba. Za ilustraciju postojane izvrsnosti Bogdanićeva stvaralaštva na izložbi – poglavito fokusiranoj na ciklus Šah, mat, lak, kojeg kipar stvara unatrag desetak godina – po pravu se ističu i skulpture iz ranih 80-ih godina. Najprije to su u bronci saliveni Otok iz 1980. i u aluminiju salivena Pučina iz 1981. te brončani Autoportret iz 1987. Izlaže za ovu prigodu i nezaobilazne slike iz ciklusa Lutanja starogradskog jedrenjaka Giuseppe Secondo, također iz ranih 80-ih godina. Izabrane su jer zrcale Bogdanićev zarana ustoličeni prosede preobrazbe jedne zapravo geometrijske kiparske ideje u sugestivnu organsku formu i stoga jer ukazuju na mediteransko zavičajno ishodište kiparova stvaralaštva kojeg očituju i skulpture iz recentnog ciklusa Šah, mat, lak. I one su ostvarene s jednako simboličkim značajkama nekih davnih jadranskih oaza pa i mitskih prostora Mediterana. Prema riječima sâmog Bogdanića počelo ovog ciklusa, svojevrsne interaktivne šume kroz koju se posjetitelji mogu slobodno kretati, je u nizu crteža i studija kojima je razrađivao međuodnose napetih okomitih formi, a završnica je u vertikalama zvedenima u trešnjinu drvu s primarnom željom da posjetitelji osjete ugodu kada uđu u prostor, da ih preuzme ta atmosfera koja u sebi nosi tragove davnih zapisa i mediteranske arhitekture stupova kakva je primjenjiva na palačama i hramovima.
https://magazin.hrt.hr/kultura/povratak-kipara-peruska-bogdanica-na-mjesto-zlocina–10877603